Kasni prva reč. Šta da radim? Kome da se javim?

Prva reč kasni, faze u progovaranju su oskudne ili ih nema, a Vi se pitate da li je Vašem detetu potreban logoped?

Kritični period i vreme za progovaranje i razvoj govora prolazi u čekanju. Česti izgovori samih roditelja su: rano je, mali je, ima vremena… Progovoriće. Ali često se desi da i neko iz struke kaže: nema potrebe da dete vodite kod logopeda pre 3. godine. Što je ogromna greška u koracima.

Zašto? Zato što dete do 3. godine već uveliko mora da govori, razume govor i naloge koji mu se daju, ima rečnik od 300 do 500 reči, tročlanu rečenicu i glasove koji su za tu uzrasnu normu.

Prva reč kuca na vrata, a nema je.

Ta magična prva reč koju svi roditelji očekuju bi trebalo da se javi oko 12. meseca, ali do tada postoje koraci i faze kroz koje prolazi dete da bi progovorilo. Naravno, za to progovaranje je potreban dobar sluh i verbalna stimulacija od strane roditelja i okoline u kojoj se dete nalazi veći deo dana.

Mučemo, blejimo, kokodačemo.

To se zove onomatopeja Oponašanje ili imitiranje određenih zvukova ili nekih životinja iz detetove okoline naziva se onomatopeja, još jedan korak u procesu progovaranja. Ukoliko je dete usvojilo početne glasove, a zatim i počelo da ih udvaja sada je važno da počne da oponaša ono što vidi (npr. kako kaže kuca, maca, krava, pile, koka). Često se dešava da dete ostane na nivou onomatopeje, jer proces razumevanja nije zaživeo. Zato je važno da razvoj govora prati i razvoj razumevanja. Pored toga što je važno da dete razvija govor, važno je i da razume sve ono što radimo sa njim, govorimo mu, kao i da razume naloge koje mu dajemo. Kao što smo rekli, verbalna stimulacija je važna u prvim danima detetovog života, pa samim tim i bavljenje detetom na pravi način je potrebno. Ukoliko ne pričate sa svojim detetom i ne objašnjavate mu šta se dešava oko njega ono neće ni napredovati, niti će se govor razviti. Ako se kod Vašeg deteta do osamnaestog meseca nije pojavila prva funkcionalna reč to je poslednji alarm da se javite logopedu. Zašto? Svako dalje odugovlačenje i neobraćanje stručnjaku produbljuje problem i otežava ga. Postoji mogućnost da ukoliko dođete sa tri godine ne uspemo da rešimo problem do polaska deteta u školu, a onda smo u situaciji da je odložimo. Kucajući na naša vrata već ste napravili prvi korak ka rešavanju problema. I, ako su vam rekli da ste došli prerano, ne verujte.

Dođite ranije.

Dr. sc. Nataša D. Čabarkapa

Prepoznajte rane znake kašnjenja u govoru kod Vašeg deteta, da ne bude kasno!

Važno je da znate da su sluh, govor i jezik međusobno neraskidivo povezani pa tako, oštećenje sluha uvek dovodi do oštećenja govora.

Delovanje riziko faktora se ogleda u vidu usporenog govorno-jezičkog razvoja, najranije u periodu progovaranja, sve do predškolskog i ranog školskog uzrasta.

Psihomotorni kao i govorno-jezički razvoj deteta, odvija se kroz faze i postepeno bogaćenje i ovladavanje raznovrsnim veštinama. Svaka faza predstavlja važnu kariku u procesu formiranja načina na koji dete verbalno komunicira. Kako za razvoj govora i jezika postoje određeni kritični periodi, važno je da roditelji budu informisani o tome šta treba da očekuju od svoje dece na određenom uzrastu, da znaju kako da ih podrže i stimulišu i kada da se obrate stručnjaku ukoliko primete odstupanja.

Jedan od čestih riziko faktora je hiperbilirubinemija (povećana vrednost bilirubina) koja može da nastane iz više razloga, poput dijabetesa majke, nedovoljnog dotoka kiseonika do mozga, prevremenog porođaja, prenešenog porođaja, indukovanog porođaja.

Šta je bitno?

Prevencija i rano otkrivanje može da spreči javljanje poremećaja i njegov dalji razvoj. Blagovremeno delovanje i stimulacija imaju za cilj da se podstakne normalan govorno-jezički razvoj. Verbalna stimulacija omogućava detetu da „veštačkim putem“ (dejstvom logopedskog tretmana) prolazi kroz sve razvojne faze govora (faza gukanja, faza brbljanja, slogovna faza, pojava prve reči) do razvoja svih govorno-jezičkih struktura.

Koji riziko faktori utiču na usporen govorno-jezički, psihomotorni i socio-emocionalni razvoj?

  1. Asfiksija
  2. Intraventrikularna hemoragija
  3. Hipoksija
  4. Prevremeni porođaj
  5. Dijabetes majke
  6. Rh inkompatibilija
  7. Hipertenzija u trudnoći
  8. Infektivne bolesti majke
  9. Oštećenje sluha
  10. Medikamentozna terapija tokom trudnoće

Rana detekcija, dijagnostika i intervencija problema kod dece rođene sa riziko faktorima je od velikog značaja.

Ko je bitan deo tima?

Važne karike u čitavom lancu su neonatolog i pedijatar koji dete iz riziko trudnoće upućuju na dalju dijagnostiku kod logopeda, reedukatora psihomotorike i psihologa. Takav multidisciplinarni pristup ima važnu ulogu u daljem detetovom razvoju.

Šta mi logopedi očekujemo od vas roditelja?

Ukoliko imate dete koje je iz riziko trudnoće ili koje je imalo prisutne riziko faktore o kojima smo govorili, ili dete koje kasni u progovaranju, Vaše je da dete na vreme odvedete kod stručnjaka na multidisciplinarnu procenu (logoped, reedukator psihomotorike i psiholog) koji će da procene razvoj Vašeg deteta i dati adekvatne smernice i predlog tretmana za dalji rad. Od momenta nastanka zastoja u razvoju govora i jezika Vašeg deteta ili prekida  u razvoju nekih od ovih funkcija do dijagnostikovanja, a zatim do trenutka započinjanja logopedskog tretmana, može da prođe dug period. Taj period se naziva „kritični period“. Svaki nivo razvoja govora, jezika, ponašanja i emocija ima svoj određeni period formiranja, i ako se propusti,  teško se nadoknađuje.

Preuzmite odgovornost i budite savesni u praćenju razvoja svoga deteta.

Ne verujte kada Vam stručnjaci kažu da ste došli prerano. Dođite ranije.

Gde je granica, gde roditelj mora da „preseče“, uozbilji se i shvati da ima dete?

Radno iskustvo Vam daje razne životne priče. Ne kažu bez preke potrebe… Život piše romane. Iz mog ugla kada pogledam za trideset godina rada upoznala sam mnogo roditelja i kroz moj život je prošlo mnogo dece koja su imala neki problem u govoru, izgovoru, čitanju, pisanju, neka su mucala a neka nisu progovorila na vreme. U tim situacijama shvatate šta znači kada imate životni problem, a to je dete sa smetnjama u razvoju. Ogroman problem za same roditelje. Šta to znači? Suočenje sa time, prihvatanje, postavljanje pitanja: „Zašto baš meni? Zašto baš ja?“.

Dolazak kod mene je bio prvi korak koji roditelji urade. Sećam se porodice koja je na moja vrata došla misleći da njihova devojčica nema problem već da je mala i da ima vremena da progovori. Mladi, lepi i nasmejani su ušli u kabinet i počeli svoju priču. Sedeći preko puta njih i gledajući njihovu preslatku plavokosu i zelenooku devojčicu shvatila sam da oni nisu svesni problema koji ona ima. Prosto su se utrkivali ko će više i ko će pre da kaže svoje mišljenje o svom detetu. Nažalost, sve što su mi ispričali nije mi pomoglo jer su samo govorili o putovanjima na koja idu i skupe igračke koje devojčica dobija iz zemalja gde joj roditelji putuju. U jednom trenutku sam prekinula njihov razgovor rečenicom: „Sada ćemo uzeti neke osnovne podatke o ranom govorno-jezičkom i psihomotornom razvoju Vaše devojčice“.

Posle pitanja kakva je bila trudnoća i porođaj pitala sam kako su prošle faze gukanja, brbljanja i kada se pojavila prva reč. Nastala je tišina… Muk, unezvereni pogledi, sleganje ramena i na kraju „nisam baš razumeo šta nas pitate“. „Mislim, mislim pa zar to mora da se zna, valjda je sve prošlo u redu. Mislim…“- govori tata dok mama nešto pretražuje po telefonu. „Našla sam“, kaže mama i kod mene se pojavio tračak nade da nisu baš sve zaboravili. Međutim prevarila sam se. Mama je samo izvestila da su sa Lelinih nepunih dva meseca otišli u Pariz na medeni mesec jer nisu išli posle svadbe jer je mama bila trudna. Onda mi je govorila dalje destinacije koje su obilazili u periodu od godinu dana Lelinog ranog životnog doba.

Кako je tekao dalje razgovor saznala sam da je Lela prvih godinu dana bila sa dadiljom, da je mnogo vremena provodila pored TV-a i gledala crtane filmove, da su je povremeno čuvali baka i deka, ponekada tetka. Кada sam pitala da li neko zna kada je prohodala i da li je puzala… Roditelji nisu znali odgovor.

Polako sam prišla devojčici pomilovala je po glavi i pitala koliko imaš godina. Bojažljivo je podigla tri prstića… „A koliko je to?“, pitam je. Ona i dalje drži prstiće… ali ne govori. Pružila sam joj ruku i odvela u drugu prostoriju kako bih je malo opustila i pokazala igračke i bar nekako „izvukla“ neku reč. Devojčica je ili ćutala ili govorila početni slog reči, što je bilo ispod očekivanog za njen uzrast. Ubrzo sam se vratila kod roditelja koji su bezbrižno ćaskali i smeškali se jedan drugome kao da nisu došli kod logopeda i kao da nemaju nikakvih problema. Odmah je sledilo pitanje: „Кada ćemo mi završiti? Ja imam neodložan sastanak…“, reče tata.

Ispričala sam im svoj utisak o njihovoj ćerki i sa kojim problemom se ona bori… Rekla sam im da dete ne govori jer nije dovoljno stimulisano verbalo. Usledilo je njihovo pitanje: „Šta je sa njom?“. Rekla sam im: „Vaša devojčica je vaspitno zapuštena. Niste se dovoljno i na pravi način bavili njome kada je za to bilo vreme, tj kada je došla na ovaj svet.“ Nastalo je komešanje i međusobni pogledi gde sam ja shvatila da roditelji nisu u potpunosti razumeli šta sam htela da im kažem i da nisu shvatili suštinu. Pomislili su da govorim o njihovom obrazovanju, poreklu, uglednosti… A suština je da se oni nisu bavili svojim detetom, da joj nisu govorili, da nisu pričali, da nisu zajedno šetali, trčkarali po parkiću, pokazivali, mahali, slali poljupce… nisu radili sve ono što prethodi verbalnoj komunikaciji. Jednostavno nisu shvatili da su sada roditelji, već su nastavili da vode život koji su imali i pre nego što su dobili dete.

Ovakvih priča ima mnogo. Mnogih sam se nagledala i mnogih naslušala. Neke imaju početak, sredinu i kraj. Na šta mislim kada to kažem? Roditelj je došao na vreme kod logopeda, suočio se sa problemom, poslušao savet i nastavio da rešava problem svoga deteta. Srećan kraj je radosno, socijalizovano i osposobljeno dete spremno za dalje životne izazove. Postoji i onaj manje lep deo, gde roditelj iz nekog nepoznatog razloga, neprihvatanja, možda čak i sujete, ako mogu i to da kažem, zatvori vrata i ode u nepoznatom pravcu. Takve se priče, nažalost, najčešće završe tako što ta deca odlaze u specijalne škole ili redovne škole gde školski sistem mora da se prilagođava takvoj deci sa posebnim programom, personalnim asistentom ili čak roditelj mora da bude prisutan u školi sa svojim detetom.

LEC Čabarkapa danas počinje sa radom

Nakon pauze LEC Čabarkapa nastavlja sa radom u našem radnom vremenu, svakog radnog dana od 9h do 17h i subotom od 9h do 14h.

Ukoliko želite da zakažete termin ili imate bilo kakvo pitanje za nas možete nas kontaktirati na broj telefona 0668279797 ili putem mejla logopeddrcabarkapa@gmail.com

Nadamo se da ste se odmorili i da ste uživali u zajedničkom vremenu sa svojom decom.

Tim LEC Čabarkapa

Obaveštenje o neradnim danima tokom predstojećeg praznika

Obaveštavamo sve roditelje i njihove mališanje da će logopedsko-edukativni centar Čabarkapa napraviti malu pauzu u radu u periodu od 29.4.2023. do 02.5.2023. godine. Prvi radni dan nakon praznika je sreda, 3.5.2023. godine. Želimo vam da imate lep produženi vikend, da iskoristite prolećno vreme da ga provedete u prirodi, šetnji i razgovoru.

Vaš LEC Čabarkapa

Nastavak rada posle praznika

Prvi radni dan nakon Vaskrsa, čekamo vas spremni da nastavimo gde smo stali nakon kratke pauze. Kao i do sada vas čekamo u ulici Dimitrija Tucovića br. 18 u Beogradu. Vidimo se u zakazanim terminima, a ukoliko imate bilo kakvo pitanje za nas, ne ustručavajte se da na pozovete na broj telefona 0668279797 ili nam pišite na našu imejl adresu logopeddrcabarkapa@gmail.com.

Srdačan pozdrav,
LEC Čabarkapa

Obaveštenje o neradnim danima

Dragi naši roditelji i deco,

Obaveštavamo vas da će logopedsko-edukativni centar Čabarkapa napraviti kratku pauzu u radu povodom predstojećih praznika. Centar neće raditi u periodu od 14.4. do 17.4.2023. godine. Prvi radnidan nakon praznika je utorak 18.4.2023. godine.

Želimo vam da se lepo odmorite, da se radujete praznicima, da pomognete mama i bakama u spremanju vaskršnje trpeze i da izaberete najjače jaje da pobedite tate i deke. Vidimo se uskoro u vašim terminima.
Vaš LEC Čabarkapa

Ponovo radimo

Nakon kraće pauze LEC Čabarkapa započinje novu godinu spreman za rad sa našim mališanima. Nadamo se da je odmor prijao i vama dragi roditelji a posebno našim mališanima. Kao i do sada, tu smo za vas, za sva vaša pitanja, male i velike radosti, uspehe i lepe reči koje delimo.

Mi vas čekamo u Beogradu, u ulici Dimitrija Tucovića broj 18, a možete nas pronaći i putem imejl adrese logopeddrcabarkapa@gmail.com ili broja telefona 0668279797.

Uspešnu i srećnu godinu želimo svima,
LEC Čabarkapa

Neradni dani

Omiljeno doba godine za naše mališane je stiglo. Praznici su pred vratima i vreme je da se svi malo odmorimo i radujemo svemu što nas ispunjava. Za nas je to rad sa decom, a kako bismo nastavili da im pružamo sve najbolje što možemo moramo da „napunimo baterije“ za novu 2023. godinu. LEC Čabarkapa neće raditi u periodu od 31.12.2022. godine do 10.1.2023. godine. Naš prvi radni dan će biti sreda 11.1.2023. godine.

Srećne Novogodišnje i Božićne praznike želi vam vaš logopedsko-edukativni centar Čabarkapa.

47 godina postojanja Defektološkog fakulteta, sadašnjeg FASPER-a

Ko kosi, a ko vodu nosi; ko je majstor a ko meša malter iliti malo smo pobrkali lončiće, šerpe i poklopčiće…

Malo čudan naslov za ovaj tekst, ali pored modernizacije i u korak sa novim vremenom naslov je prilagođen…

Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Univerziteta u Beogradu (ranije Defektološki fakultet) 10. novembra 2021. obeležava 47 godina postojanja.

Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (FASPER) je obrazovna ustanova koja je osnovana 1975. godine pod imenom Defektološki fakultet. Cilj FASPER-a je razvoj naučne oblasti specijalne edukacije i rehabilitacije kao i obrazovanje stručnjaka za rad sa osobama sa svim kategorijama ometenosti: gluvim i nagluvim osobama, osobama sa motoričkim smetnjama poremećajima, slepim i slabovidim osobama, senzomotoričkim smetnjama i poremećajima, teškoćama u mentalnom razvoju, kao i sa osobama sa poremećajima u društvenom ponašanju i osobama poremećajima govora, jezika i komunikacije.

Zbog čega roditelji sve zovu defektolog?

Kao što za svakog doktora kažemo da je lekar, ali znamo da svaki lekar ima svoju užu specijalnost, pa tako i svaki defektolog. Defektolog je osoba koja se bavi određenim tipovima smetnji koje su podeljene na smetnje i poremećaje govora i jezika, vida, sluha, motoričke smetnje, teškoće u mentalnom razvoju i poremećaje ponašanja.

Zablude i česta pitanja roditelja?

Zablude:

  1. Defektolog radi samo sa decom sa smetnjama u razvoju;
  2. Logoped ispravlja samo glasove (R, L, Lj…);
  3. Kod logopeda se ide samo pred polazak u školu;
  4. U školi nije potreban logoped niti bilo koji defektolog itd…

Šta koji defektolog radi?

Ono što zbunjuje roditelje su nekadašnji nazivi koji se zvanično više ne koriste ali su i dalje mogu čuti među stručnjacima.  Somatoped je stučnjak koji se bavi osobama koji imaju motoričke smetnje i poremećaje, surdolog  je stručnjak koji se bavi osobama koje imaju smetnje i poremećaje sluha, tiflolog je stručnjak koji se bavi osobama sa smetnjama i pormećajima vida, oligofrenolog je stručnjak koji se bavi osobama koje imaju teškoće u mentalnom razvoju, specijalni pedagog je stručnjak koji se bavi osobama koje imaju poremećaje ponašanja i logoped je stručnjak koji se bavi osobama sa govorno-jezičkim poremećajima… Jasno je da jedno ime a različite uže specijalnosti doprinosi sveopštoj zbunjenosti među roditeljima a i u široj populaciji. Nekadašnji nazivi se više ne koriste zvanično već svaki defektolog uz svoje zvanje ima i dodatak koji bliže određuje njegovo akademsko zvanje.

Ko od defektologa može da radi na govoru?

Svi defektolozi, ali logoped radi isključivo na poremećajima artikulacije, razvojnim govorno-jezičkim poremećajima, razvojnim poremećajima školskih veština (disleksija, disgrafija), mucanju, afaziji i srodnim poremećajima (dizartrija, apraksija, agnozija, akalkulija), kao i poremećajima glasa.

Zašto nas sistem nije prepoznao? Zašto smo prepoznati samo kada se desi problem?

Na teritoriji Republike Srbije, kako navode zvanični podaci, u zdravstvenom sistemu radi oko 300 logopeda, u sistemu obrazovanja manje od 100, u sistemu socijalne zaštite ispod 50… Ovi podaci su zabrinjavajući ako znamo da Srbija ima 7.500.000 stanovnika. U odnosu na evropske zemlje gde jedan logoped pokriva 8000 stanovnika, a u Srbiji je jedan logoped na oko 20000 stanovnika.

Logoped je osposobljen za rad u centrima za govornu patologiju, centrima za medicinsku rehabilitaciju, posebnim centrima i ustanovama za vaspitanje, obrazovanje i rehabilitaciju, domovima zdravlja, razvojnim savetovalištima, školskim dispanzerima, bolnicama, klinikama, institutima, gerijatrijskim ustanovama, predškolskim ustanovama, osnovnim školama, privatnoj praksi i istraživačkim centrima.

„Puna škola đaka niotkuda vrata“…

Da li su našim kolegama logopedima, tiflolozima, surodolozima, somatopedima, oligofrenolozima… Otvorena vrata u svim ovim ustanovama za koje su osposobljeni da rade?